* * * * *

utorak, 2. siječnja 2018.

ŠUMSKI (NA PUTU DO OSTRVA LEDENOG KITA)

ŠUMSKI 
SNIMKE SA PROBA (1991)

1. Ostrvo ledenog kita 

2. Duh mladih na verandi 
3. Kanadsko cvijeće 
4. Pod krošnjom Henry 
5. Volim da udaram bubanj 
6. Sakupljači bilja 
7. Priča o grupi Can 
8. Vlakom do močvare 

BONUS: 

9. Baba spava (demo 1997) 
10. Bolivija (demo 1997)



KAZETU "SNIMKE SA PROBA 1991" JE DIGITALIZIRAO IGOR MIHOVILOVIĆ



PHOTO BY JOŽA BOLONIĆ

ŠUMSKI NA PUTU DO OSTRVA LEDENOG KITA 
INTERVJU SA KORNELOM ŠEPEROM 
PITANJA: GORAN POLAK 

Korjeni grupe „Šumski“ sežu u sada već daleku 1991-u godinu. U to vrijeme svijet u kojoj smo živjeli nam je nestajao pred očima, rat je bio pred vratima, frendovi su nam se rasipavali po svijetu, većina bendova koji su egzistirali na sceni se raspadala, a Jura (Marin Juraga) i ti oformili ste bend i počeli svirati. Možeš li se prisjetiti tog samog početka vašeg zajedničkog glazbenoga puta?
Mi smo bili tri razigrana momka u dobi od 19 i 20 godina (Marin Juraga, Javor Jeić i ja) i jako nam se sviralo. Javor je nešto već znao svirati, Jura nešto manje, a ja najmanje, skoro pa ništa. Jura i Javor su svaki odvojeno imali neko minimalno iskustvo sviranja u bendu, dok je Javor jedini od nas imao električnu gitaru. Nakon nekih akustičnih probi kod mene doma, koja su bile zapravo jako bučne, jer smo imali i jedan bubanj, susjed je isporučio par ozbiljnih prijetnji i onda smo odlučili iznajmiti izoliranu prostoriju u kojoj bi radili isto. Tako smo došli u Stubičku 81 misleći da se radi o praznom podrumu u kojem ćemo i dalje rondati po akustičnim gitarama i udaraljkama, a ispalo je da se tamo nalazi kompletna oprema za bend - bubnjevi i pojačala. Tako smo zbog malog nesporazuma odmah s akustike prešli na struju. Posudili smo od jednog Tomice bas s tri žice, a ja sam gitaru za svaku probu posuđivao od jednog simpatičnog rokera i uredno mu je nakon probe vraćao. Po bubnju je prvo lupala kunst-historičarka Leila Topić, pa zatim Maja Guljinović, a kad se pojavio veseli panker Marin Šimunić iz Bibinja definirali smo tadašnju postavu benda.
Prije nego je nastao bend moja prvobitna ideja je bila da sviramo obrade Amon Düül-a (da ne bude zabune, ne mislim na poznatiji bend Amon Düül 2). Oni su bili kraut rock bend iz 60-ih, imali su hrpe bubnjeva, svirali su neke čudne plemenske ritmove i rifove, pa je bilo potrebno te vibracije proširiti dalje, jer za njih nitko nije znao. Ali, čim smo počeli zajedno svirati plan se promijenio i nastajale su svaki dan neke nove pjesme (ili bolje rečeno skice pjesama, jer tada nismo znali što je to aranžman), koje su i nas same čudile. Istraživali smo što možemo, često smo sami sebe iznenađivali i stalno smo se smijali muzici koju smo radili. Imali smo svoj film koji se nije uklapao u neke obrasce, npr. da sviramo neki etablirani žanr tipa noise, grunge, dark, punk, ali smo imali pregršt ideja koje smo svaki dan snimali walkmenom Sony WMD3, koji je tada isto bio član benda. Koncept benda nije bio nimalo jasan i to nam se jako sviđalo. Ponekad smo naš stil zvali etno kozmo underground ili etno core.
U danas nezamislivom ritmu skoro svakodnevnih proba od 4 do 7 sati isprobavali smo sve što nam je padalo na pamet, tako da je sve to bilo kao neka igra. Inspiracija su nam bili razni neglazbeni izvori, kao što su Jasques Tati, Blaise Cendrars, crvrči, Buñuel, a od glazbenih smo tada navodili neke šarolike poput ovih: Blurt, Django Reinhardt, Can, Amon Düül, Suicide. Jasques Tatiju smo posvetili jednu pjesmu na drugom albumu („Jasques Tati ide na more“), a novi album „Ostrvo ledendog kita“ ima veze s pjesmama Blaise Cendrarsa u kojima se često pojavljuju neka ostrva.
Iz zajebancije smo nakon svega dva mjeseca sviranja poslali neke snimke s probe i sobne snimke na natječaj za YURM – Jugoslavenski rock moment, čuveno natjecanje demo bendova. Oni su nas primili, a saznao sam da je peteročlana komisija od mogućih 25 bodova nama dodijelila čak 23! Nismo mogli vjerovati, jer su to bile amaterske snimke benda koji svira tek dva mjeseca. Pretpostavljam da se komisiji desilo slično što i nama u Močvari kada smo prije par godina imali natječaj „Močvara traži zvijezdu“ i kada smo nakon napornog preslušavanja gomile žanrovskih i nezanimljivih bendova u CD player stavili CD nepoznatog tipa koji ima 18 godina i zove se Miki Solus. Odmah smo se probudili iz mrtvih oduševljeni nepretencioznišću glazbe. Valjda su i ovi shvatili da tako nešto još nisu dobili, pa su odlučili riskirati. Mi nismo imali ni jedan koncert tada, a prvi na YURM-u nam je trebao biti s bendovima u konkurenciji kao što su Overflow, Maried Body, Regoč i beogradski Klajberi, dakle vrlo ozbiljni bendovi. Da se baš sasvim ne izbrukamo, na brzinu smo napravili prvi probni koncert u Kino klubu Zagreb gdje sam ja bio resident dj, a nažalost, zbog buke koju smo proizveli susjedi su isposlovali da se klub već drugi dan zatvori. Tako smo se na YURM-u pojavili ipak malo spremniji. Zbog postojanja razglasa smo prvi put čuli sve kako treba, što je bio znak da trebamo još malo mlijeka popiti, iako smo baš na YURM-u naivno prezentirali svoj antirokerski stav ispijanjem mlijeka u tetrapaku između pjesama umjesto uobičajenog piva. Uskoro je došla ponuda za snimanje ploče za Blind Dog Records, ali nekako se to ipak nije desilo...
Vezano uz dio pitanja o „svijetu koji je tada nestajao pred očima“, mi se nismo previše zamarali okolnim događanjima. Istina, neki dotadašnji svijet se raspadao, i iako Zagreb na sreću nije bio zahvaćen ratom, osjećali smo atmosferu teškog disanja zbog zaraze nacionalizma i gušenja kulture mladih i bilo čega normalnog. Ali mi smo se baš sastali i nismo hteli dozvoliti da nas okolnosti promijene, jer nam je jedan drugi pozitivan glazbeni svijet tek počinjao, a odlazak iz Zagreba nikome od nas nije padao na pamet.
PHOTO BY BORIS ANTOLOVIĆ - YURM, LAPIDARIJ, 17.6.1991. 

U devedesetima ste izdali dva albuma, "Lov na vile" (Kekere Aquarium, 1993.) i "Safari“ (Kekere Aquarium, 1995). Kako to da Javor, s obzirom na svoj angažman na tim albumima (kao muzičar, autor nekih tekstova, pjesama, pa i samoga omota prvog albuma) tada nije više bio stalni član benda? 
Javor je jako zanimljiva ličnost. Obojica smo iz Voltinog (kao i Trobecove krušne peći, s čijim članovima je Javor jako kratko svirao u grupi Alpski rudar), a upoznao nas je moj prijatelj Stanko s kojim je Javor išao na karate u osnovnoj školi. Jednog dana mi je rekao da na karateu ima tip koji sluša Pink Floyd i kako u školi nije postojao nitko tko je slušao njih ili bilo što što nije pop glazba, organizirali smo upoznavanje dva fana Floyda, koje je rezultiralo otkrićem mnogih drugih zajedničkih interesa, prije svega za Syd Barretta, Velvet Underground, Suicide i Disciplinu kičme, a tu su bile i zajedničke akcije tipa pravljenje buke na javnim prostorima ili lijepljenje autorskih hand made plakata koji ne reklamiraju ništa osim naš imaginarni avangardni pokret po imenu „GA“ (danas postoji još jedan preživjeli „GA“ grafit u gradu iz 80-ih, pa tko ga prvi otkrije i javi mi dobija na poklon novu ploču). Javor je već tada imao snimljeno jako puno svojih pjesama kojima su zajednički bili buka, minimalizam, odmak od rokerskog zvuka, etno motivi... Kako su godine prolazile njegov zvuk se smekšavao da bi se zaustavio u laganim pjesmama grupe Stampedo u čijem osnivanju smo mu pomogli Jura i ja. Tako je prešao put od radikalne avangarde do nekog mekšeg zvuka iako je uvijek zadržao svoj pečat. Ne sjećam se točno što se desilo kad je otišao iz Šumskog, ali znam da mu se nije dalo imati koncerte ni ozbiljnije raditi na bendu, a pred kraj je počeo donositi neke slušljivije pjesme kao npr. obradu Fever koju smo snimili, ali ne i objavili, a koja više zvuči kao uvod u Stampedo. Kada je otišao iz benda Jura i ja smo mislili da je gotovo, jer smo do tada svi svirali sve instrumente i to da svatko od nas trojice odsvira nešto sitno, što se na dobar način spoji, je bio baš taj naš zvuk. Osim toga, Javor je bio najtalentiraniji od nas, što će Jura ipak kasnije ozbiljno dovesti u pitanje nametnuvši se kao autor hitova benda. Ali Jura i ja smo ipak odlučili prkositi sudbini i nastaviti s bendom pod svaku cijenu. U međuvremenu smo malo bolje naučili svirati i napravili smo novi zvuk kao trio. To je zvučalo dosta žešće i dalo nam je novi polet kojeg imamo i danas.
Jura i ti ste na tim prvim albumima u pjesme nasnimili gomilu raznoraznih instrumenata i zvukova. Na omotu albuma "Safari" uz tvoje ime stoji nekih trinaestak, a uz Jurino desetak, što instrumenata što raznoraznih „pomagala“ sa kojima ste stvarali zvukove. No čak vam ni to nije bilo dovoljno pa vam se pridružilo i podosta gostiju, Voodoobuddah meastro Vec, Berko iz Jinxa, Pavlica na trubi... Kako ste to sve uspijevali uskladiti u studiju? Možeš li mi opisati proces snimanja tog vašeg neobičnog „šumskog zvuka“?
Obično snimimo osnovne stvari (gitara, bas, bubanj, glas), pa se onda poigravamo dodatnim zvucima. Rad u studiju pruža neke druge mogućnosti, pa snimimo tako što god nam padne na pamet tamo gdje mislimo da je potrebno. Ali na albumu „Ronioci“ nema puno takvih dosnimavanja. Imali smo Nikšu na analognim sintevima i tada nam je to bilo dovoljno. Na novom albumu ćemo se vratiti malo zvukićima i mnogim instrumentima.
Da li ste mogli s obzirom na tehničke okolnosti taj svoj karakteristični zvuk sa studijskih snimaka isfurati na koncertima i od kuda ste iščupali toliko dobrih i pozitivnih vibracija u tim ipak u gotovo svim aspektima depresivnim devedesetima?
Nismo na koncertima uspjeli prenijeti isti zvuk kao na albumima, osim u slučaju „Ronioca“. Mnoge stvari u studiju imaju karakter jednokratne akcije, tako da nismo baš ni pokušavali prenijeti sve to. Uživo imamo malo žešći zvuk. Neka radost je bila uvijek utkana u bend, tako da depresivno vrijeme nema moć da to sasvim promijeni, iako koristimo sintagmu „vesela depresija“ za opis atmosfere pjesama s novog albuma.
PHOTO BY BORIS ANTOLOVIĆ

Dosta ste nastupali izvan Hrvatske. Gdje ste sve svirali i kako ste bili prihvaćeni? Da li su ti neka turneja ili koncerti ostali u posebnom sjećanju?
Bend je do sada osim Hrvatske svirao i u Sloveniji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Engleskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Belgiji, Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Švicarskoj, Danskoj i Njemačkoj. To je dosta u usporedbi s nekim domaćim bendovima koji nisu bili vani, ali s druge strane nije to baš nešto posebno, jer se radi o maloj količini koncerata u velikom rasponu godina. Nije da smo stalno išli po turnejama, nego se tu i tamo desi izlet vani. Od svih tih zemalja jedino možemo reći da smo u Sloveniji često svirali, gdje smo imali i neku publiku koja nas je znala. Turneja 2004. u pet zemlja u dva tjedna bila je za pamćenje, a igrom slučaja tada smo u Kopenhagenu bili predgrupa Interpolu u rasprodanom klubu. Fora je bilo kada nam je glavni tip iz kluba na kraju rekao da smo mu se više svidjeli od Interpola. Jedan od boljih doživljaja bili su koncerti u pet klubova u Londonu u ljeto 2004. gdje su nas pozvali prijatelji iz londonskog benda Brain of Morbius. U svakom klubu smo svirali s druga dva, tri engleska benda i svaki put su nas dolazili gledati drugi ljudi, s tim da ekipe iz ex YU skoro uopće nije bilo u publici, što je inače uobičajeno kad vani sviraju neki naši poznatiji bendovi. Ono što nam je super kod tih svirki izvan ex Yu područja je da ljudi dobro reagiraju, dakle naša glazba nije zatvorena u isključivo lokalni kontekst iako pjevamo na hrvatskom.
OLIVA, 26.02.1998.

Nakon prva dva albuma koja su izašla na kazetama, album "Baba spava" (Kekere Aquarium, 2000.) je izašao kao prvi CD benda. Na tom albumu su se našle i neke stare pjesme?
Na tom albumu ima tri stare stvari (James Brown, Safari i Partizani) i deset novih. Skupilo nam se dosta novih stvari koje smo već svirali na koncertima pa je došlo vrijeme za novi album, koji je bio najslušljiviji do tada i najviše je funkcionirao kao cjelina. Bile su odlične recenzije, „bend koji jako obećava“ i nešto takvo, ali to je sve uvijek na kraju ostajalo ipak u nekom užem krugu ljudi.
Ideja da ubacite vokalne dionice iz filma "Bitka na Neretvi" u pjesmu "Partizani" još i nije čudna, al' od kuda ste iskopali ideju da mongolsku narodnu pjesmu iskoristite u pjesmi „Sayonara“?
U to vrijeme smo slušali dosta etno glazbe s raznih strana svijeta. Nekako nam je dopala ruku kazeta mongolskih narodnih pjesama i činilo nam se da bi se melodijski i po atmosferi ta pjesma mogla dobro uklopiti u našu pjesmu. Tim više jer se nikada nismo ograničavali u žanrovskom pogledu. Nije nam bilo problem spojiti Japan, Kinu i Mongoliju u glazbeni savez.
Zanimljivo je da je naš kultni umjetnik Igor Hofbauer - Hof, osim što je napravio ilustracije za omot albuma „Baba spava“, odsvirao i bubnjeve na jednoj pjesmi, isto kao i to da ste Javor, on i ti zajedno sa Ivankom Mazurkijević i Vitom svirali u prvoj postavi grupe Stampedo. Možeš li malo pobliže opisati taj link Šumski – Hof - Stampedo?
1993. godine smo po ne znam koji put ostali bez bubnjara. Bilo nam je dosadno, pa smo se nalazili s nekim prijateljima i neobavezno svirali. Jednom se na toj probi pojavio Javor, pa je počeo stalno dolaziti i sve više donositi neke svoje pjesme. Ja sam u ljeto 1994. u Amsterdamu upoznao Hofa, pa kad smo se vratili počeli smo se družiti i neobavezno svirati. Vjerovatno se i on zatekao na nekoj probi i tako je postao bubnjar tog benda u nastajanju. Bend se prvo zvao Kozmo, po istoimenoj pjesmi. Nakon nekog vremena Jura je pozvao našu frendicu s faksa Ivanku, koja je neko vrijeme pjevala prateće vokale, a onda je poslije postala glavna pjevačica benda koji uskoro mijenja ime u Stampedo. S Hofom se razvilo prijateljstvo do današnjih dana, ali i suradnja gdje je bubnjao neko vrijeme u Šumskom i radio nam omote i plakate.
PHOTO BY RATKO MAVAR (2003)


Na sljedećem albumu "Ronioci" (Zvuk Močvare, 2003) bubnjeve je odsvirao Viktor Krasnić, koji je od 2001. godine postao stalni član vaše šumske družine. Par riječi o albumu "Ronioci" i o toj novonastaloj simbiozi unutar benda koja egzistira i sada?
Po prvi put smo odlučili staviti oglas da tražimo bubnjara i stavili smo ga na Spunk. Prvo se javio neki tip za kojeg smo, čim je sjeo za bubanj, shvatili da ne zna svirati. Spomenuli smo mu to, pa je priznao da se šalio i dodao da odlično pjeva! Nakon toga se javio Viktor i čim je sjeo za bubanj shvatili smo da je on naš novi bubnjar! Osim što je fantastičan bubnjar, pokazao se i kao sjajna osoba i postao je u pravom smislu dio benda, a mi smo možda po prvi put imali takvu situaciju. Već tada smo imali neke nove stvari, neke smo još napravili, i uz pomoć Hrvoja Nikšića koji je svirao prije s nama smo snimili taj album, za koji je omot opet radio Hof.
Da li je postojao neki poseban razlog što ste 2008. godine povukli sa scene?
Nakon albuma "Ronioci" koji je dobio odlične recenzije dugo smo vrtili u krug stare pjesme i nismo uspijevali napraviti nove kojima bi bili zadovoljni, pa se Jura odlučio za neku dulju pauzu i posvetio se neko vrijeme svojim bendovima Meduze i Boom Pacha Boom. Okupili smo se opet jednokratno na koncertu za Baru 2012. povodom 10 godina od njegove smrti i tu se polako počelo nešto događati pa smo za koju godinu opet bili u pogonu.
Kako stvari stoje, nova godina donosi i novi album. "Ostrvo ledenog kita“ se već polako ukazuje na horizontu?
Tako je. Neke stvari su nastajale malo duže, još u vrijeme iza „Ronioca“, a neke su nastale nedavno. Imamo i dvije stvari iz 1991., kada je još Javor svirao s nama, „Duh mladih na verandi“ i naslovna „Ostrvo ledenog kita“, ali u sasvim drugačijim verzijama, i ovaj put s riječima, jer su prije to bili instrumentali.
Da li je došlo do nekih drastičnijih glazbenih promjena na novom materijalu ili su nove pjesme zadržale vaš stari „šumski zvuk“?
Mislim da nam je svaki album zapravo različit, pa će biti i ovaj, ali „šumski zvuk“ je i dalje tu, nema brige... Nismo odlučili da ćemo snimiti novi album sve dok nismo bili sasvim zadovoljni novim materijalom, tako da će album sigurno biti dobar. Pjesme će imati neku dozu slušljivosti, ali i dovoljno odmaka i stilske neodređenosti u našem stilu.
Na albumu sa vama sviraju gitarist Franjo Glušac i trubač Igor Pavlica, koji je već svirao i na vašim ranijim albumima. Franju sam prvi puta slušao nedavno sa Brujačima, na promociji njihovog novog albuma "Ladanje". Ugodno me iznenadio način na koji svira, mislim da je jedan od onih gitarista koji imaju ono nešto više i siguran sam da će se o njemu još jako puno čuti, a Pavlica... što se mene tiće dovoljno je reći da je svirao sa gotovo svim zagrebačkim bendovima koje volim. Da li to što se njih dvojica pojavljuju i na novim promo fotografijama benda znači da Šumski više nisu trojka?
Nas trojica smo neka baza benda, a ostali su dobrodošli da gostuju, da se družimo često ili češće ili da se priključe bazi. S Pavlicom i Franjom smo sad na relaciji često i češće, a što će dalje biti vidjet ćemo. Pavlica je svirao na svim našim albumima osim prvog, a Franju smo zvali prije nekog vremena da nam odsvira gitaru za jednu pjesmu, a kad smo nastavili probu s drugim pjesmama on je nastavio svirati i maltene u toj jednoj probi izmislio dionice i za sve ostale pjesme, što i nije čudno za tipa koji s lakoćom skida dionice Captain Beefhearta. Prvi put nakon Javora imamo dvije gitare i jako nam se sviđa to tkanje i sitni vez. Društvu se nedavno opet priključio i čelista Stanko Kovačić koji je svirao na zadnjem albumu jednu stvar i povremeno na koncertima.
PHOTO BY RATKO MAVAR (2017)

Da li vam se za ovaj album još netko od muzičara pridružio u studiju?
Da. Sax za jednu stvar nam je odsvirao naš superheroj Ted Milton iz engleskog benda Blurt. Tu su i Damir Horvat (sax), Nikola Santro (trombon), Miro Manojlović (balafon, vibrafon), Sven Pavlović (melodika), a možda nam se još pridruži i naš bivši član Hrvoje Nikšić na analognim sintevima.
Za snimanje ste odabrali Sunday Studios u Svetoj Nedelji. Ne mogu a da te ne pitam da li možda taj studio ima neke veze sa legendarnim svetonedeljskim Trash studiom u kojem je krajem osamdesetih i početkom devedesetih svoje demo kazete i albume snimala gomila underground i punk bendova tadašnje nam države?
Sundays Studio je novi studio Svena Pavlovića (Uzrujan, D Elvis, Boom Pacha Boom, Meduze) i nema veze s Trash studiom. Sven je i producent albuma.
Planirate li koncertnu promociju albuma izvan Hrvatske i da li ćete na budućim koncertima svirati stare pjesme u novim aranžmanima?
Gdje god bude prilike svirat ćemo. Neke stare pjesme već sviramo sa začinima Pavlice, Franje i Stanka.
Na omotima svih vaših albuma nalaze se crteži. Omot za prvi album je ilustrirao Javor, drugi Jura, za treći i četvrti se pobrinuo Hof. Možeš li u par riječi predstaviti mladu umjetnicu zaduženu za omot novog albuma? 
Omoti su nam jako bitni, tako da to mora biti nešto odlično. Ovaj put je Hof odustao, jer je imao druge obaveze, što možda na kraju nije ni loše, pa da novi Šumski bude s novim pomlađenim dizajnom. Kad smo tražili novog ilustratora naletili smo na radove mlade i vrlo aktivne Tee Jurišić i učinilo nam se da bi ona mogla uhvatiti ugođaj albuma kako ga mi zamišljamo, i pokazalo se da smo bili u pravu, jer smo jako zadovoljni omotom. Kit, otok, more, led, vatra, zvijezde - to je to!

Sredstva za realizaciju ovog albuma između ostalog prikupljate i putem crowdfunding kampanje. Moram priznati da sam za crowdfunding prvi puta čuo tek nedavno, kada su su skupljale donacije za knjigu "Močvara i priča o URK-u". Možeš li za sve one koji ne znaju pojasniti kako funkcionira ta sve popularnija platforma?
To je alternativni način sufinanciranja i pokretanja različitih projekata. Poanta je da se ljudi uključe u projekt, budu dio njega, omoguće da se on ostvari i na kraju dobiju i neki rezultat te kampanje, s tim da je važan moment da je dovoljno da svaki pojedinac uloži malo novaca, a da projekt uspije, jer ovdje funkcionira sistem „zrno po zrno pogača“. Ne radi se prvenstveno o doniranju (iako je i to moguće), već sudjelovanjem dobijate to što ste podržali. Npr. podržite neku knjigu i kad ona bude otisnuta dobit ćete svoj primjerak. Radi se naravno o knjizi koju biste ionako kupili kad ona izađe, ali ovako osiguravate da se to dogodi. S druge strane, ljudi podržavaju neke stvari čak i ako im nije posebno stalo do samog proizvoda kojeg će dobiti, ali im se sviđa neki aspekt priče, tipa borba za očuvanje nekog alternativnog medija (aktualan primjer je kampanja portala Lupiga: IMA NAS). Vođenje kampanje nije jednostavno, jer je treba dobro osmisliti i raditi na njoj, a ima i potencijalne negativne momente, tipa da vas ljudi shvate da ih nešto žicate. Crowdfunding ima više aspekata, npr. neke društveno važne teme mogu ovako biti podržane iako ih sustav ignorira i ne prepoznaje. Super je da su hrvatski bendovi počeli prikupljati sredstva za svoje albume, jer je to inače skoro nemoguće drugim načinom.
Kako se sve najbolje naući u praksi, najbolje se uključiti u vašu kampanju i na taj način utvrditi gradivo. 
Naša kampanja traje još par dana, pa pozivamo sve ljubitelje grupe Šumski i općenito zanimljive muzike da nas podrže putem linka bit.ly/sumski. Uključivanjem u kampanju možete dobiti naš novi album „Ostrvo ledenog kita“ u vinil i CD formatu, zadnji CD „Ronioci“ ili čak privatni koncert u vašem domu!
Ja sam se danas uključio. Hvala ti za ovaj intervju Kornel.
Hvala tebi na uključivanju u kampanju i na ovom podužem postu!

ŠUMSKI 
VIDEO SNIMKE (1992-2016)

1. Puppet on da Moon 
2. Prisoner In Jail 
3. Crusader 
4. Cvrčak se budi 
5. Čika Ibro 
6. Tito 
7. Puppet on da Moon 
8. Prijatelji se sele na selo 
9. Partizani

1 - Klub Istrana, Zagreb 09.06.1992. 
2 - Gjuro 2, Zagreb 24.11.1994. 
3 - KSET, Zagreb 10.02.1994. 
4 - Palach - RiRock, Rijeka 25.05.1995. 
5 - Bull and Gate, London 05.07.2004. 
6 - Močvara, 2004. 
7-9 - Galerija SC, Zagreb 15.04.2016.


PHOTO BY JOŽA BOLONIĆ




SVI MATERIJALI KORIŠTENI U OVOM POSTU SU IZ ARHIVE GRUPE ŠUMSKI
POSEBNA ZAHVALA RATKU MAVARU ZA NASLOVNU FOTOGRAFIJU POSTA 





STRAŽARNI LOPOV 2018


ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

ponedjeljak, 11. prosinca 2017.

IN MEMORIAM TIGRAN KALEBOTA

IN MEMORIAM TIGRAN KALEBOTA
1964-2017

Rano jutro, letim zrakom, čini se da nosi me lahor blag



STRAŽARNI LOPOV 2017


ponedjeljak, 4. prosinca 2017.

MARIO BARIŠIN BARA - INTERVJU 2017

PITANJA: GORAN POLAK

Trobecove krušne peći su gorjele na undergoround sceni bivše nam države sve do pred kraj osamdesetih, kada je Trobec zaleđen za neka nova pokoljenja. Nakon što su ugasili trobecove krušne peći, Bara (Mario Barišin) je jedno vrijeme svirao bas u grupama Haustor i Cul-De-Sac, a onda je početkom 1991. godine sa El Ninom (Nino Prišuta) iz Sexe i Bušom (Robert Bušić) oformio grupu Brujači.


BRUJAČI
1. Gusarska 
2. Dizzy 
3. Svinja 
4. Brujači 
5. Day, Day, Day 
6. Apfelstrudel 
7. Buzzer Stone 
8. Paško (gost na trubi Igor Pavica) 
9. Santa Ana (gost na trubi Igor Pavica) 
10. Fight Right 
11. Dizzy 
12. Apfelstrudel 
13. Hu (Kapica) 
14. Buzzer Stone 
15. Day, Day, Day 
16. Santa Ana (gost na trubi Demirel Pašalić)
BONUS: 
17. Santa Ana (Robert Bušić Buš na ksilofonu) 



1 - Neobjavljena verzija - prije finalnog mixa i masteringa (2017) 
2/7 - Demo snimljen na radiju "101" (1993)
8/9 - Live - Gjuro 2, Zagreb (1993)
10 - Neobjavljena verzija - CD "Špricaj" outtake (1997) 
11/15 - Live - Dom sportova (mala dvorana), Zagreb (1996) 
16 - Neobjavljena verzija - CD "Špricaj" outtake  (1997)  
17 - Snimljeno u Galeriji SC u  Zagrebu (1991)


Brujači su upravo završili novi album koji bi se uskoro trebao pojavit u prodaji, pa je ovo idealno vrijeme za ovaj intervju u kojem mi je Bara ispričao dvadesetpet i kusur godišnju priču o Brujačima.


Možeš li se molim te prisjetiti vremena koje je prethodilo nastanku Brujača i prve faze benda sa Bušom na mjestu bubnjara i drugog vokala?
BARA: Trobeci su prestali djelovati, imao sam potrebu raditi glazbu. Jednom prilikom sam sreo Buša, koji mi je ostao u sjećanju kao inovativan bubnjar iz banda Sin Albert, i to su neki prapočeci nastajanja Brujača.
Koncept bas-bas-bubanj. Gitara ili neki drugi instrumetni se nisu uklapali u brujanje ili nešto drugo?
BARA: Pa uklapala se gitara ali nije bilo gitariste. Pojavio se Nino, nevjerojatno kreativan basist iz grupe Sexa, koji je imao iskustva i u radu sa Indošem i Kuglom i nekako spontano smo krenuli u experiment stvaranja glazbe sa dva basa. Dosta smo, svirajući, domišljali kako postaviti zvuk sa tim instrumentima, pa smo koristili i wah, fuzz, slide... Vježbali smo u Galeriji i tamo napravili demo na porta studiju. U toj fazi još nismo potpuno prešli na dva basa, na jednoj stvari sviram gitaru, experimentirali smo i tražili zvuk.
Tko je osmislio vaš prepoznatljiv logotip vepra?
BARA: Nino je tada osmislio i napravio taj logotip, vjerojatno inspiriran logom koji je koristila u jednoj svojoj fazi Sexa, a na kojoj je bio, čini mi se, vuk.

Nakon što je Buš otišao u Kojote, na njegovo mjesto je došao Faca (Dragan Brkljačić). Od jeseni 1992. pa do proljeća 1993. u toj novoj postavi ste odsvirali dvadesetak koncerta po Hrvatskoj i Sloveniji. Kako su prolazili ti koncerti s obzirom da su se kod nas u to još uvijek ratno vrijeme više manje puštale samo domoljubne i dance, a u Sloveniji se malo znalo o novim hrvatskim bendovima?
BARA: To je bilo jedno prilično kaotično razdoblje, ali je u svim tim malim klubovima bilo publike koju je zanimala živa rock&roll glazba. A Faca, Nino i ja smo iz koncerta u koncert bili sve bolji i žešći, rasturali. U to doba se i na televiziji vrtio naš spot Apfelstrudel. I bilo je nekoliko glazbenih emisija sa takvom glazbom.
Koji je tvoj komentar na to da je tada slovenska Mladina u jednom svom tekstu etiketirala vašu muziku kao "kmetski rock"? Moram naglasiti da to nije bilo napisano u negativnom kontekstu, te da su u tom tekstu napisali izrazito pozitivnu kritiku vaše muzike.
BARA: Vjerojatno je novinara naše pjevanje, uzvikivanje i jedan neformalni pristup, asociralo na zabave i tulume po kletima. Sjećam se da je pisalo „oštarijski vokali“ i da smo „zakolčili novi pravac, kmetijski rock“. Bio je pun dobrih utisaka nakon našeg nastupa.
Kao The Buzzers ste u svibnju 1993., u sklopu posjeta zagrebačkih umjetnika Berlinu, sa grupama Legen i Cul-De-Sac odsvirali nekoliko koncerata u berlinskom klubu Tachles. Kako ste s obzirom na vaš specifični zvuk i stilski specifičan glazbeni izričaj bili prihvaćeni od strane njemačke publika?
BARA: U to doba Tacheles je bio utjecajni klub u istočnom Berlinu gdje su se događale bitne stvari i u likovnom staralaštvu, kazalištu, filmu, novim medijima. Tomislav Jagec je pokrenuo inicijativu da tamo predstavi zagrebačke umjetnike pa su tako tu bili i Sven Stilinović, Duje Jurić, Danijel Kovač, Indoš i Kugla, Ivan Marušić Klif, Emil Matešić, Janka Vukmir... neka se ne ljute koje nisam spomenuo, i to je bilo jako dobro prihvaćeno od berlinske publike. Pa tako i Brujači, čiji specifičan zvuk sa dva basa nije nikoga ostavljao ravnodušnim, a na jednom od nastupa nam se pridružio i Igor Pavlica sa trubom i to je bilo odlično.

Nešto kasnije vam se na mjestu vokala pridružio Bega (Darko Begić). Kako je funkcioniralo Begino pojavljivanje sa Brujačima s obzirom da ti i on na pozornici odmah asocirate na Trobecove krušne peći?
BARA: Brujači su već bili stilski profiliran band i nije bilo potrebe da bilo što dodajemo od Trobeca. Ja sam više se bavio sviranjem, zajedno sa Ninom, pratećim vokalima, a Bega je preuzeo svoju prirodnu ulogu frontmena. Faca je rasturao bubnjeve. Napravili smo nekoliko novih stvari Waltz, To old to r&r (Amerika), za koju mi je Buš rekao da bu on to remiksao, da mu je mrak. Spot za Day,Day,Day, kasnije i jingle za radio 101 od te stvari, koji je vjerojatno najizvođenija stvar od Brujača. Neke stvari su dobile konačne tekstove (Izduš).
Zajedno sa Begom ste izdali i vaš prvi album "Špricaj". Da li ću pogriješiti ako ću reći da je taj album u stvari „the best of“ vaših pjesama od samih početaka Brujača pa do 1997. kada je izdan, sa dodatkom pjesme „Skrivač u magli“ koja je nastala u vrijeme Trobeca?
BARA: Da, za album smo snimili pjesme koje su itekako prosvirane na live nastupima, znali smo da treba što vjernije uhvatiti taj trenutak, pa smo i snimali uživo, što je bilo prilično zahtjevno, jer pjesmu ponoviš i 10-20 puta ako treba. Vokali su snimljeni posebno. Snimali smo u studiju koji je u to doba imao Davor Rocco na Gornjem gradu. Nakon nas je i Darko Rundek tamo snimao svoj prvi samostalni album. Režija je bila u potkrovlju a band je svirao u podrumu, tako da bi odsvirali stvar par puta, pa se penjali na tavan da čujemo kak zvuči. Kako je to ipak studjski rad, pozvali smo i dva gosta, Danka Burića, koji je odsvirao violu na pjesmi Waltz. Drugi je Demirel iz K3 sa trubom, na pjesmi Santa Ana, koja ipak nije izašla na albumu. Mislim da je „Špricaj“ odlična ploča koju bi danas trebalo masterirati (tada to nismo mogli) da dobije svu puninu zvuka naših live nastupa.



VIVA GLORIO
Ponovna suradnja Bare sa Begom je sa vremenom probudila neke stare duhove, pa se tako 2005. godine na inicijativu gitariste Damira Kolareca ponovo okupila kompletna ekipa iz Trobecovih krušnih peći, no kako su odlučili da neće svirati svoje stare pjesme preimenovali su se u Viva Glorio. Bend je napravio kompletno novi materijal i snimio odličan album koji je producirao i miksao Andy Gill, gitarista legendarne engleske grupe Gang Of Four.


Zanimljivo je da je Andy Gill producirao i prvi album grupe Red Hot Chili Peppers, te da se bend razočarao jer su ga odabrali za producenta potaknuti produkcijom prva dva albuma Gang of Four-a, a tijekom snimanja su skužili da nakon uspjeha pjesme „I Love A Man In A Uniform“ Andy više nije bio nimalo u tom filmu od prije. Kakva su bila vaša iskustva sa njim kao producentom i kako se uopće grupa Viva Glorio povezala sa njim? 
BARA: Kada smo razmišljali o producentu, palo nam je na pamet da je Andy Gill čovjek koji ima veliko producentstko iskustvo, sa različitim bandovima, voljeli smo ta prva dva albuma i ep od GoF-a, napravili smo demo i poslali mu. Njega je zaintrigirala muzika koju radimo i pristao je na suradnju. Zaista je bilo zanimljivo naučiti na koji način pristupa snimanju pojedinih instrumenata i na koliko detalja obraća pažnju. Tada sam shvatio, da bi ploča zvučala dobro, treba utrošiti jako puno vremena, brinuti o svakoj sitnici i ti neki zanatski trikovi pri snimanju, su vrlo bitni. Poslije omogućavaju pravu produkciju.
Zašto je album objavljen samo na vašoj web stranici u digitalnom obliku? Šteta je da tako dobar album nije izdan na vinilu ili bar na cd-u. 
BARA: Tako je odlučio gitarista, koji je bio službeni izdavač.
Ako se ne varam Brujači nisu bili aktivni u to vrijeme kad si svirao sa Viva Glorio?
BARA: Zapravo jesu, ali vrlo malo koncertno. Nino je otišao, Faca i ja smo počeli raditi sa Nikolom koji je svirao gitaru i pjevao, međutim nekih 10-tak pjesama je ostalo snimljeno tek kao demo (i single Znam), a sa sve intenzivnijim radom Viva Gloria, prestali smo sa radom.

Brujači su se 2009. godine vratili na scenu sa singlom "Santa Ana". U novoj postavi su uz Baru bili gitarist Franjo Glušac iz grupe Peach Pit i bubnjar Viktoro (Viktor Krasnić) iz Dosh Lee, ex Šumski. Nakon "Santa Ane" u naredne tri godine izdana su još četiri singla. Svaki od tih singlova obilježili su zanimljivi gosti.

Koliko se promijenio prepoznatljiv zvuk „starih“ Brujača dolaskom Franje i Viktora u bend? Po mnogima je specifična Franjina gitara udahnula jednu novu dimenziju tvojim pjesmama.
BARA: Na singlu "Santa Ana" koji smo svirali Faca, Nikola i ja, Franjo je odsvirao gitaru, i to je bio kraj stare/početak nove postave. Nakon nekog vremena, on i ja smo se ponovo počeli nalaziti i svirati. Radili smo nove pjesme, neopterećeno i ugodno se družili. Njegov način sviranja je bio zanimljiv i originalan, imao je razne ideje i u tome trenutku nismo razmišljali o tome kao bandu Brujači. Dolaskom Viktora, vrhunskog bubnjara i glazbenika, sve se posložilo i opet smo počeli kao Brujači. Od starih stvari smo svirali 3 ili 4 pjesme, ostalo smo radili novo.
Novost je bila i da si se počeo koristiti kompjuterskim programima i loop-ovima, koje si savršeno implementirao u svoje pjesme, pa tako sada uživo zvučite kao da vas je deset na pozornici, a ne tri. 
BARA: Pa to sa samplerom sam koristio dok smo radili pjesme, a onda smo zapravo prirodno skužili da nam to ne odgovara, da se uživo služimo snimljenim loopovima, pa smo to odbacili. Sampler sam počeo koristiti u Trobecima, koji ponovo rade, na jedan nekonvencionalan način, tamo gdje ima prostora za takve improvizacije/experimente. Brujači su uživo trio, a na gitari i basu koristimo pedale. Autiće.





VALCER - BRUJAČI & DARKO RUNDEK (MENART 2010)
Baru i Rundeka osim dugogodišnjeg prijateljstva, povezuje i dugogodišnja glazbena suradnja, pa tako ne čudi Rundekovo gostovanje na prvom singlu iz ove serije. Osim već spomenutog Barinog dvogodišnjeg sviranja u Haustoru, između ostalog, mijenjali su se na basu u grupi Cul-De-Sac, Bara je sa Igorom Pavlicom i Ozrenom Štiglićem bio treći glas u "Zboru kojota" na Rundekovom prvom solo albumu Apokalipso, a pamti se i legendarni spot Haustora za pjesmu "Duhovi" u kojem su Bara i Rundek u glavnim ulogama.

Kako je došlo do ideje da ponovo sa Rundekom uđeš u studiju i zaplešeš valcer?
BARA: Nekako sam u to doba shvatio da imamo pjesme koje bi se mogle napraviti na razne načine, stilski dosta raznolike. Kada je nastao "Valcer", palo mi je na pamet da napravimo nešto drugačije, pozvao sam Darka da je čuje. Njemu se stvar dopala i ušavši u studio, sjajno je udahnuo pjesmi svoj osebujan senzibilitet. Osim Darka gostuje i majstor kontrabasa, profesor Sven Buić. I njegov, tada učenik, Gustav Barišin.





NE NE NE NE NE NE NE - BRUJAČI & DAVOR GOBAC (MENART 2011)
Na sljedećem singlu gostovao je još jedan Barin stari prijatelj, Davor Gobac. Očekivano, pjesma je klasični punk-rock.

Sjećam se da su Psihomodo pop i Trobecove krušne peći u osamdesetima često imali zajedničke koncerte, ali i da ste ti i Gobac nevezano za vaše glazbene aktivnosti bili u istoj škvadri i zajedno brijali okolo.
BARA: Gobac i ja smo se otprilike u isto vrijeme počeli baviti glazbom, sretali se u prostorijama za vježbanje, obilazili sve koncerte, i iz toga druženja se rodilo naše prijateljstvo. Jedan drugome smo davali podršku, voljeli smo pričati o glazbi neopterećeni matičnim bandovima. Sjećam se kada me pozvao da vidim njegove prve slike koje je samozatajno počeo stvarati. To je bilo odlično! Jedno vrijeme je i Lutz (Radovan Lučić) svirao u oba banda, isto iz te, kako kažeš, škvadre, koja je uživala u druženju, bila dosta šarolika, različitih interesa a sve se ispreplitalo i bivalo kreativno.

Čuklja, Bara, Mali Luc, Gobac, pok. Stipe, pok. Đuro i Eli Car - PHOTO: GORAN PAVELIĆ PIPO (1988)




DORUČAK NA TRAVI - BRUJAČI & IVANKA MAZURKIJEVIĆ (MENART 2012)
Novi singl - novi gosti: Ivanka Mazurkijević (vokal), Damir Prica - Kafka (saksofon) i Gojko Tomljanović (synt). 
Rezultat: romantična pjesma "Doručak na travi".

Uz službenu objavu spota piše: „Doručak na travi je susret Edouarda Maneta sa afričkim plemenom Tutsi u opijenom plesu do krvavocrvene zore“. Da li ti je fakat ta poznata slika od Edouarda Maneta bila neka vrsta inspiracije za pjesmu? Ako je, onda sigurno prepoznatljiv Caprijev saksofon predstavlja krvavocrvenu zoru trećeg svijeta iz te objave...
BARA: Zapravo je način na koji Franc i Viktor sviraju gitaru i bubanj asocirao na afričku glazbu i ples, a sve skupa je začinio i predivno obojio Capri sa saxom. Eduard Manet je sam došetao u naslov pjesme.





OBJEŠENJAK - BRUJAČI & GORAN NAVOJC (MENART 2012)
Pjesma "Obješenjak", koja se nalazi na zadnjem singlu iz ove serije, rezultat je suradnje Brujača, Gorana Navojca kao gostujućeg vokala i Kuzme (Jurij Novoselić) na harmonici.


Za razliku od gostiju na prethodnim singlovima, ne mogu pronaći neku logičnu poveznicu između Gorana Navojca i Brujača?
BARA: Poveznica je Davor Gobac, koji je zajednički prijatelj i koji nas je upoznao i spojio. Juru iz njegovog banda isto dugo poznajem i kako znam da osim saxa i klavijatura svira i harmoniku zamolio sam ga da gostuje na pjesmi. On i Franc su napravili prekrasnu atmosferu u kojoj karakterističan Goranov glas dolazi do izražaja.
Goranov glas u "Obješenjaku" se toliko savršeno uklapa u pjesmu da se stječe dojam da je pjesma osmišnjena isključivo za njega, a to isto vrijedi i za kolaboracije na ostalim singlovima. Da li si kada si pisao te pjesme razmišljao o eventualnim gostima ili se to sve posložilo samo od sebe u studiju?
BARA: Nisam nikada razmišljao da radim pjesmu za nekoga, jednostavno pjesme imaju različite ugođaje i bilo nam je zanimljivo te atmosfere potencirati sa različitim prijateljima/gostima. Uživo ih sviramo nas trojica i to su Brujači live, malo tvrđi, žešći nego na studijskim snimkama tih singlova.



Može par riječi i o onom vizualnom dijelu posla, spotovima i omotima singlova, koji je na svoj jedinstven način savršeno odradio naš renomirani slikar, fotograf, ilustrator i dizajner Danilo Dučak?
BARA: Danilo je vrhunski svjetski umjetnik. Uvijek ima različite, nove ideje i pristupe. Njegov rad na singlovima, pogotovo na pojedinim spotovima su remek djela. Svakoj pjesmi udahnuo je jedinstvenu atmosferu, potcrtao osebujnost pojedine pjesme i gosta.
Spot za Valcer snimao je na krovu/terasi zgrade na Trešnjevci, mislim u tri navrata. Da bi dobio ugođaj kojim je obojio pjesmu, u cik zore smo bili na krovu, i svirali na zimskom vjetru, a instrumente gore vukli još po mraku. Drugi puta je trebalo uskladiti kada je Darko Rundek u Zagrebu sa vremenskim uvjetima jer je za snimanje bio potreban oblačan dan. I konačno, treće snimanje sa plesačima i plahtama koje „plešu“ na vjetru. Tada je Danilo odlučio da ima materijala sa kojim je napravio prekrasnu atmosferu i istaknuo u pjesmi topli, sjetni štih.
Sa Davorom Gopcem je kombinirao live snimku nastupa u Multimedijalnom centru sa animacijom. Odlične su njegove duhovite, originalne asocijacije kojima je naglasio momente u pjesmi. Svaki puta kada radi ima drugačiji, novi pristup, pa je tako u spotu "Doručak na travi" sa Ivankom Mazurkijević odlučio da odemo sa jezero-šodericu kraj Zagreba. Tu je do izražaja kod snimanja došao njegov osjećaj da prepozna i uhvati trenutak koji se neplanirano dogodi, a on ga poslije fino ukomponira u režiji/montaži. Spot sa Goranom Navojecom me fascinirao kada me Danilo pozvao da ga vidim. Odlučio je napraviti cijeli animirani film, nabavio program za to, i dok nije završio, nismo mogli vidjeti što radi. A onda nas je oduševio. Mislim da je to njegov prvi, zapravo animirani spot. Pogledajte ga.



Nakon singlova ovaj mjesec izlazi i novi album. Kako su singlovi koje ste izdali posve različitih stilskih i žanrovskih karakteristika, što možemo očekivati od novog albuma?
BARA: Album "Ladanje" je nova slika banda, ali postoji nešto zajedničko između Brujača nekada, singlova i live nastupa danas. Odlučili smo da snimimo band uživo u studiju kod Svena Pavlovića, a vokale i produkciju smo radili naknadno. Takav pristup zahtijeva jako puno koncentracije, ali time smo dobili jedan kompaktan zvuk koji imamo na live nastupima.
Većina pjesama sa albuma je već svirana uživo, međutim, ima i novih pjesama koje sviramo na koncertima a ipak se nisu našle na albumu. Stavili smo i dvije pjesme koje su imale svoju praverziju u prvoj postavi sa Bušem. Prva je "Gusarska", koje je ujedno i prvi singl, danas ima drugi tekst, aranžman je potpuno novi i tu Franc i Viktor stvaraju odličan štimung, a druga je "Santa Ana", prva pjesma koju su Brujači napravili. Ta pjesma je imala puno verzija, no nije našla mjesto na prvom albumu, pa smo ovu verziju koju danas sviramo.odlučili uvrstiti na ovaj drugi.
Pjesme na albumu su žanrovski i stilski različite, poput singlova, međutim, povezuje ih produkcija. To je radio Mihael Bele iz banda Peach pit, u svom studiju Deus ex machina, uz našu asistenciju. Puno truda i vremena je uložio u nalaženje novog, drugačijeg sounda i u nalaženje balansa i odnosa među instrumentima, pa tako premda su pjesme stilski različite, stvorio je među njima poveznicu. Svaka pjesma ima i dalje svoj karakter i samosvojnost, a sve zajedno čine jednu cjelinu. Od pjesme do pjesme se igrao i tražio sound da to dobije. Zanimljivo da je signale od instrumenata propustio kroz svoja hand made pojačala - time je dobio neke finese kojima je baratao u stvaranju zvuka, što se čuje u svim stvarima. Pogotovo na "Ritam zločina", "Mašina", "Uranela", "Disco stroj" i "Trans". Njegov entuzijazam, sklonost da isproba razne pristupe i mogućnosti su sjajni. Imao sam osjećaj da je član banda.
Mislim da smo napravili jednu čvrstu r&r ploču. Ili možda šansone sa noise aranžmanima. Ili...ocijenite sami. Album inače izlazi kao LP, znači ploča, a u njoj će biti kod za download, pa si ljudi mogu skinuti. Biti će i na CD-u. Ja sam napravio ilustracije za omot.
Da li će biti gostujućih muzičara na albumu?
BARA: Na albumu smo nas trojica Viktor, Franjo i ja. Brujači sada.
Da li će već objavljeni singlovi biti uvršteni na album?
BARA: Singlovi nisu na abumu, biti će singlova sa albuma.
Kada bi se album trebao pojaviti u prodaji i da li će postojati mogućnost narudžbe putem weba?
BARA: Album izlazi početkom prosinca. Suizdavači su Dirty old Empire i Geenger records. Moći će se naručiti preko weba i kupiti u dućanu Dirty old shop u Tratinskoj. Singl "Gusarska" je upravo izašao.


Trobecove krušne peći već duže vrijeme ponovo sviraju, nedavno ste izdali izvrsnu live ploču, bio sam na vaša zadnja dva zagrebačka koncerta i meni zvučite bolje nego ikada. Nadam se da izdavanje i promocija albuma Brujača neće stopirati aktivnosti Trobeca?
BARA: Trobeci rade svojim tempom na novim idejama, nova stvar dobiva konture, oba benda su aktivna i bilo bi super kada bi i zajedno nastupali.
Moram te još za kraj pitati da li postoji neka priča vezana za tvoju kacigu koja je postajala svojevrstan zaštitni znak Brujača?
BARA: Postoji, ali je malo preduga za kraj.
Onda ćemo to ostaviti za neku drugu priliku. Hvala ti što si odvojio vrijeme za ovaj intervju Bara.
BARA: Hvala tebi na pozivu!
MATERIJALE KORIŠTENE U POSTU SU USTUPILI:
MARIO BARIŠIN BARA
DRAGAN BRKLJAČIĆ FACA
DARKO BEGIĆ BEGA

NASLOVNA FOTOGRAFIJA:
DARKO KORDOVAN DARA




STRAŽARNI LOPOV 2017

subota, 2. prosinca 2017.

IGGY POP - VIDEO 1981

JESUS LOVES THE STOOGES WEBSITE

IGGY POP
Ann Arbor, Second Chance
24-08-1981 

1. I'm Bored
2. Rock'n Roll Party
3. Search And Destroy
4. Funtime
5. Lust For Life (cut)


Iggy Pop - Vocals
Rob Duprey - Guitars
Gary Valentine - Guitar
Michael Page - Bass
Douglas Browne - Drums
Richard Sohl - Keyboards





Thanks to Håkan Beckman for the flyer
SCOTT ASHETON, IGGY POP AND RON ASHETON
ANN ARBOR, 24-08-1981
PHOTO BY ROBERT MATHEU


JESUS LOVES THE STOOGES
JESUS LOVES THE STOOGES - HOME PAGE
IGGY POP / THE STOOGES / IGGY AND THE STOOGES / RON ASHETON / SCOTT ASHETON / JAMES WILLIAMSON / MC5 / ROB TYNER /
WAYNE KRAMER / FRED SMITH / MICHAEL DAVIS / DENNIS THOMPSON / SCOTT MORGAN / SONNY VINCENT
THE STOOGES / IGGY AND THE STOOGES - TAPES 1968-1974
MC5 / DKT-MC5 - TAPES 1966-2009
IGGY POP - ALPHABETICAL LISTING OF RARE SONGS 1963-2011


RETRO: KIMER - MY FAVORITE AMERICAN BLOG:
RETRO: KIMER

KULUŠIĆ - IZLET U BOLJU PROŠLOST (POZIVNICA 1988)

GSC KULUŠIĆ
VESELA TELEVIZIJA I DRAŽEN VRDOLJAK
IZLET U BOLJU PROŠLOST (POZIVNICA 1988)


STRAŽARNI LOPOV 2017

subota, 25. studenoga 2017.

BRUJAČI - VIDEO 1995/1996


BRUJAČI
LIVE 1995/96
1. Daj, Daj, Daj 
2. To old to r&r(Amerika) 
3. Dizzy 
4. Kapica 
5. Svinja 
6. Apfelstrudel 
7. Waltz 
8. Brujači 
9. Buzzer Stone 
10. Day, Day, Daj 
11. Brujači 
12. Skrivač u magli 
13. Skrivač u magli 
14. Day, Day,Day 
15. Kapica 
16. Brujači 

 1-12 NAUTILUS 1995 
13-16 OTV 1996
MARIO BARIŠIN BARA - BAS, VOKAL
NINO PRIŠUTA - BAS, VOKAL
DRAGAN BRKLJAČIĆ FACA - BUBNJEVI
DARKO BEGIĆ BEGA - VOKAL


U REALIZACIJI POSTA SU SUDJELOVALI:
MARIO BARIŠIN BARA
DRAGAN BRKLJAČIĆ FACA
DARKO BEGIĆ BEGA


NOVI ALBUM "LADANJE" IZLAZI U PROSINCU 2017.


STRAŽARNI LOPOV 2017